Prvi put smo se sa ovim tekstom Masatomi Ikeda sensei-ja iz 1993 godine susreli zahvaljujući prvom broju San Shin Kai letter-a, sada već davne 2004 godine

Posegli smo za ovim tekstom iz naše arhive u želji da ga podelimo sa vama ali da ga se i mi podsetimo. Uživajte u čitnju!

Masatomi Ikeda                                                                                                              Cirih, 15. Jan.1993.

(Aikikai CH)

 

 

 

Tehnika i njeno ime

 

Ovde bih želeo da pričam o tehnici Genkei-kokyunage.

Koliko vas može da vizualizuje tehniku kada čuje to ime? Ovu tehniku pokazujem na svakom seminaru, ali i pored toga vam je teško da povežete tehniku sa pomenutim imenom kao što to činite sa Tenchinage-om, Iriminage-om ili Kotegaeshi-jem.

Po mom mišljenju, postoje tri razloga za to:

 

  1. Genkei-kokyunage je lično izabrano ime i nije uobičajeno u svetu Aikida.
  2. Ova tehnika vam je poznata pod drugim imenom
  3. Ova tehnika nema svoje sopstveno ime kao što je slučaj sa Tenchinage ili Iriminage.

 

Kakva je onda tehnika Genkei-kokyunage?

To je tehnika koja se svakodnevno  trenira da bi se razvila energija (kokyu-ryoku – jp. energija disanja) potrebna za vežbanje Aikido tehnika. Ona je takođe poznata kao tehnika Kokyu-ho na Katateryotetori (9-ta forma).

 

Iako je u pitanju tehnika poznata svim Aikido učenicima, teško vam je da vizualizujete nešto pre nego što vam to pokažem. Treći razlog je verovatno najvažniji: ova tehnika nema specifično ime.

 

Protiv ovog imenovanja neko bi mogao da se pobuni i da kaže da se ova tehnika zove Kokyunage. U stvari, mi često kažemo Kokyunage, kada vežbamo Kokyu-ho. Naziv Kokyunage nije specifičan za ovu tehniku, mi ga koristimo prinidno jer tehnika nema određeno ime. Kokyunage je uopšteni naziv za sve Aikido tehnike. Tehnike kao što su Iriminage ili Kotegaeshi su takođe „Kokyunage“. Vi znate, da se naziv Kokyunage ponekad koristi za grupisanje svih tehnika koje nemaju određeno ime, u cilju da ih odvoji od onih koje imaju svoja sopstvena imena.

 

Drugi mogu tvrditi da se ova tehnika precizno zove Kokyu-ho. Ali, kao što sam napomenuo ranije Kokyu-ho je ništa više nego metod za razvijanje energije potrebne za vežbanje Aikido tehnika. Za Japance, ili one koji razumeju japanski jezik, značenje izraza „Kokyu-ho“ je očigledno (jp. metod disanja). Ipak, za ove druge, koji ovu reč prihvataju samo akustično i koriste je samo da upute na tehniku, verovatno nije očigledno.

 

Prema tome, samo je jedna stvar očigledna, a to je činjenica da ova tehnika nema specifično ime. Zašto do sada nismo dali ime ovoj tehnici je veoma je zanimljiva tema za razmišljanje.

 

Kao prvo, želeo bih da objasnim nekoliko razloga zbog kojih sam se usudio da je nazovem „Genkei-kokyunage“ i zašto sam joj posvetio posebnu pažnju.

 

Prvi razlog za davenje naziva ovoj tehnici je taj da je rad bez ikakvog imena veoma nezgodan. Kada tehnika poseduje ime, ne mora se svaki put demonstrirati kako bi se znalo na koju tehniku se misli. Na sličan način, trebaju nam imena za pojmove u konverzaciji ili knjizi. Kada koristimo izraz Kokyunage da opišemo tehniku, ne možemo znati na koju tehniku se to odnosi. Moramo da obezbedimo dodatno objašnjenje: „Mislim na Kokyunage koji koristimo kada vežbamo Kokyu-ho“. Želeo sam da pojednostavim ovu situaciju učinim nazivajući tehniku Genkei-kokyunage. Naravno, ovo nije glavni razlog zbog kojeg je ovako zovem. To sam učinio zbog bogat sadržaja i vrednosti ove tehnike koje sam uočio.

 

Sada bih voleo da vam postavio jedno pitanje: Kako vrednujete Tenchinage?

Po mom mišljenju Tenchinage je idealan da se razume osećaj tehnike, kako za učitelja tako i za učenike. To je tehnika koja mora pripadati početničkom kursu, jer je laka da se objasni i da se razume. Smatram Tenchinage jednom od najvažnijih tehnika u Aikidu. Što više vežbam ovu tehniku, to ovo moje mišljenje jača. Ako bih se slobodnije izrazio, smatram Tenchinage Tehnikom par excellence.

 

U tom smislu, gledam na Genkei-kokyunage kao na jedinu tehniku uporedivu sa Tenchinage-om. Dakle, razumem ove dve tehnike kao dva dela jedne celine, kao jedno biće neodvojivo od drugog. Ako bismo uporedili Tenchinage sa Genkei-kokyunage-om na ovaj način i dali im podjednaku vrednost, onda ne bi bilo tako teško objediniti sve Aikido tehnike u jedan sistem.

 

Genkei-kokyunage je zato izvanredna tehnika. Trebali bismo ozbiljno vežbati obe ove tehnike (Genkei-kokyunage i Tenchinage), u cilju njihovog unapređenja. Ime koje sam ja dao ovoj tehnici, Genkei-kokyunage, znači „najsuštastvenija tehnika od svih“. Nazvao sam ovu tehniku tako jer sam ubeđen u to. Većina Japanaca kada čuje ime, razumeju „Gen“ kao „poreklo ili izvor“ i retko razumeju šta zaista mislim.

 

Obično, kada tehnika ima ime, to znači da je vrlo važna.

Pošto je važna, prenosimo je učenicima, nastavljamo da je treniramo i dajemo joj ime. Zašto do sada nismo dali ime Genkei-kokyunageu, tehnici podjednako važnoj kao i Tenchinage? Ovo pitanje je za mene prava misterija. Želeo bih da sa vama podelim svoja opažanja o  nekim mogućim razlozima za to:

 

  1. Drugi ne cene ovu tehniku onoliko koliko ja to činim? Ovo sigurno nije tačno. Nedostatak pažnje i potcenjivanje ove tehnike otkrivaju nezrelost u pristupu onih koji treniraju Aikido.

 

  1. Razlog bi mogao biti mnogo jednostavniji: nije jednostavno naći odgovarajuće ime za ovu tehniku. Ovim argumentom se verovatno približavamo istini. Zapravo mi odbijamo da se obratimo ovoj tehnici sa „Kokyunage“. Osim konfuzije koja proizilazi kada pitamo „koji Kokyunage?“, ime Kokyunage savršeno pristaje ovoj tehnici. Ja sam je privremeno nazvao Genkei-Kokyunage u cilju izbegavanja ovog nesporazuma. I pored toga, ja još uvek nisam zadovoljan nazivom, iako sam prešao dug put da bih došao do tog naziva. Nasuprot Genkei-Kokyunage, Tenchinage je tehnika koja formira nerazdvojivo jedinstvo sa svojim imenom. Nijedno drugo ime ne opisuje tako dobro sadržaj i značaj tehnike kao Tenchinage. U reči Tenchi (nebo – zemlja), se već može primetiti filozofska dubina… Ako je Genkei-Kokyunage tehnika uporediva sa Tenchinage, i zbog toga mora biti trenirana sa velikom predanošću, mora imati ime koje nije inferiornije od imena Tenchinage. Kada ovako sagledamo stvari, imenovanje Genkei-Kokyunage postaje još teže.
  1. Kada govorimo o Aikido tehnikama, ili kada ih upoređujemo, mogli bi da pomislimo da nema potrebe da pominjemo Genkei-Kokyunage, ako uzmemo u obzir da postoje druge tehnike koje imaju svoje sopstveno ime, a koje nisu inferiornije od Genkei-Kokyunage. Zahvaljujući takozvane četiri velike Aikido tehnike: Ikkyo, Kotegaeshi, Iriminage i Shihonage, moguće je objasniti i uporediti sve tehnike. Uz ubeđenje da ove 4 tehnike predstavljaju osnovne tehnike Aikidoa i kao takve stoje u centru, ne izgleda neophodno izdići Genkei-Kokyunage davajući mu ime. Ali kada objasnimo zašto Ikkyo, Kotegaeshi, Iriminage i Shihonage predstavljaju osnovne tehnike i poslednje tajne tehnike (izraz tajne tehnike Ikeda Sensei koristi zbog nenaglašavanja značaja ovih tehnika  pri podučavanju, tj da su one skrivene u mnoštvu drugih tehnika), takoreći suštinu Aikida, uvek pominjemo i Genkei-Kokyunage zajedno sa Tenchinage-om. Kroz ove dve  tehnike mi određujemo vrednost, mesto i osnovu za postojanje četiri gore pomenute tehnike. Ovo bih želeo da objasnim što pre.

 

  1. Genkei-Kokyunage nije dato bilo koje ime zato što je to tajna tehnika. Šta mislite o ovom argumentu? Danas još postoje škole tradicionlanog Budoa u kojima su prave tehnike trenirane u formama koje neupućeni ne mogu prepoznati. Želeo bih ovo da ilustrujem primerom Tenchinage i Genkei-Kokyunage. Na primer Tenchinage nazivamo omote-no-wasa (vidljiva tehnika) i treniramo ga kao formu na treningu. U isto vreme moramo ovladati ura-no-wasa tehnikom (nevidljivom tehnikom) Genkei-Kokyunage, da bi Tenchinage postala realna tehnika, koja je efikasna u stvarnosti.

 

Ne znam da li je Genkei-Kokyunage prenošen samo oralno i čuvan kao tajna bezimena tehnika. Ali ono što mogu jasno da tvrdim je da Genkei-Kokyunage sadrži vrednost vezanu za tajni deo ili da je ura-no-wasa Tenchinage-a. Ako je istina da Genkei-Kokyunage predstavlja tajnu tehniku Aikida, i da mu na osnovu toga niko nije dao ime, onda pravim „grešku“ pišući članak na tu temu. Ali danas, u našem modernom svetu, mislim da je ludo držati u tajnosti tehniku, ili je sakriti, kao što su radili u davna vremena. Sve u svemu, svaka Aikido tehnika predstavlja tajnu tehniku, konačnu tehniku! I svako od nas ko trenira Aikido zna kroz iskustvo da nije moguće razumeti Aikido jednostavno gledajući.

 

Dugo vremena objašnjavam da je nemoguće pričati o Aikido tehnikama bez davanja Genkei-Kokyunageu sopstvenog imena i priznavanja da ima istu vrednost kao i Tenchinage. Takođe tvrdim svoj aikido možete unaprediti brže i dići ga na viši nivo ako fokusirate svoju pažnju na Genkei-Kokyunage unapredivši ga kroz vežbu. Možda sada možete razumeti razlog zašto na svakom Aikido seminaru predstavljam Genkei-Kokyunage.

 

Prvom sledećom prilikom želim da objasnim  kako se celokupna struktura Aikido tehnika formira davanjem specifičnog imena Genkei-Kokyunageu. Konačno, želeo bih da predstavim tezu prema kojoj su Genkei-Kokyunage i Tenchinage tehnike koje predstavljaju osnovu za četiri velike Aikido tehnike. Molim vas, razmislite o ovome.